Blog
srijeda, srpanj 14, 2010
Znam...
prožimaju tijelo
strast i požuda
kao ranjenu srnu
drže me sjećanja.
Dođi...
zagrli me strasno
još uvijek nije kasno
da ne čekas pred vratima jutra
da ljubav ostane ljubav
za juče , danas i sutra.
Priđi...
zagrli me strasno
reci mi volim te divljakušo
zar ti nije jasno...!            

Zana...!



99zana @ 18:37 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 3, 2010
Tako nježno me ljubiš,
tako si puno topline...
pružaš mi ruku sreće
volim te bez taštine...

Moja mašta,moji snovi
uvijek su uz tebe
zato volim more
svaki dio tebe...

Volim ovaj pijesak
topao i vreli..
tu sam te voljela
tu smo se sreli...

Volim te more moje
bez obzira, bez razloga
volim te more
moja si inspiracija.

Po noći si tiho
da spavati mogu,
jutrom rano njezno
me budiš,da uronim
u tvoje dubine.

Budiš me tiho
kao da me miluješ,
nježno mamiš me sebi
volim te more....
uvijek se vracam tebi...!!!

Zana...!



99zana @ 09:36 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
utorak, veljača 23, 2010


99zana @ 07:06 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
utorak, veljača 9, 2010
Kažem ti idi
pusti da slušam tišinu,
da slušam
otkucaje svoga srca,
koje tako tiho kuca.

Kažem ti idi,
zar ti nije jasno
zar nisi shvatio
da je kasno,
da me umara
tvoja blizina,
da mi paše samo tišina.

Kažem ti idi,
jer boli me glava
pusti me da odmaram
da razmišljam,
pusti me ,
tako mi se spava.

Kažem ti idi,
pusti da uživam
da gledam mijesec
u more se utapa,
šum mora, sjaj mjeseca
tako me odmara.

Kažem ti idi,
u osvit zore
to znamo
ti-ja-mijesec i more...!

                                                                    Zana...!



99zana @ 16:22 |Komentiraj | Komentari: 25 | Prikaži komentare
četvrtak, veljača 4, 2010

Ma pusti nek pričaju,
sve dok pričaju,
znam da postojim
to su samo
prazne riječi
ljubomornih duša,
ma tko ih sluša.
Ma pusti nek pričaju
voli me ...
da razloga
za priču imaju,
ljubav je uvijek
razlog za priču
za ljubomoru,
voli me strasno
nek svima bude jasno,
neka priče vise u zraku,
jer mi ne slušamo
te prazne priče,
mi ne živimo u mraku.
Ma pusti nek pričaj...!

                                             Zana...!



99zana @ 07:34 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare
subota, siječanj 30, 2010
Neka mi netko kaže
zašto najljepše
stvari u životu
bole više i jače.

Neka mi netko kaže
da ljubav ne boli
da ljubav je sreća
dok tiho plačem.

Neka mi netko kaže
što srcu reći
kad ljubav prođe
kad ne raduje se sreći.

Neka mi netko kaže
kad kažeš zbogom
što učiniti tada
što učiniti sa sobom.

Neka mi netko kaže
da postoji ljubav
da postoji sreća
da voli bez imalo boli...!

Zana...!


99zana @ 11:00 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
utorak, siječanj 26, 2010
Dugo već sam
izgubljena u magli
izgubljena u mraku
proteklih godina,
tražima izlaz
al ga ne nalazim
tražim ljubav
al je ne nalazim
tražim onaj dio sebe
što volio je tebe
al ga ne nalazin.
Tražim
onaj dio sebe
onu nježnu
i veselu ženu
iz proteklih godina
ali je nema,
nestala u magli.
Nestala u magli
u mraku jednog
prošlog vremena.
Moje iluzije,
moje vizije o sreći
što puno ti je rekla
i znala reći,
nema je-nestala.
Idemo u novi dan,
u nova jutra
zaboravit želim
sve od juče
i misliti na danas
i svoje novo sutra...!

                                                     Zana...!


99zana @ 18:00 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 20, 2010
Bačena u ovo more života
da borim se kako znam
ponekad me i prekrije
koji plimni val...
Kad mi bol nagriza tijelo
kad spoznah ljudsku zlobu
kad mislim da nema nikoga
da sam sama na svijetu,
pomislim na tebe,
koji si tako daleko.
Teško je dočekati
da bol se smiri
da nastupi tišina
da uplovim u mirnu luku
da me smiri tvoja blizina.
Bačena u ovo more života
borim se kako znam,
Bože vodi me dalje
jer dalje se prepuštam...!!!
                                                    Zana...!
99zana @ 08:06 |Komentiraj | Komentari: 23 | Prikaži komentare
srijeda, siječanj 6, 2010
Dobro jutro ljubavi
rekoh more tebi,
rekoh ti i pustim
duši da lebdi
da sluša,
valove tvoje
kako se vole.

Krik galeba prodoran
gore u visini,
kao da se
sa bolom bori,
čujem jednu priču,
bolnu priču more.

Dobro jutro more,
probudit te želim.
Znam mnogi su
ti napisali pjesne
ne ljuti se more
tvoja ljepota plijeni.

Valovi tvoji
što vječno se ljube
jedan za drugim
vode svoju igru
ljubavi i sreće.

Kad oluja bijesni
tad si puno strasti
izvija se diže uz buku
razbija od stijene,
kad se smiri
i nastupi tišina,
val za valom krene
kao ljubavnici
poslje strasne noći.

Odsanjaj malo
more moje
umorno poslije
olujne noći
odspavaj malo
i odsanjaj mene
ja tebe sanjam
svake noći...!

Zana...!




99zana @ 16:31 |Komentiraj | Komentari: 13 | Prikaži komentare
subota, siječanj 2, 2010
Prođe godona nova
a ja sjedim sama 
i pišem stihove,
maštam o ljubavi
i sreći iz snova.

Vječiti sanjar ,
o ljubavi i sreći
ja pišem stihove
nekome  će 
što osjećam reći.

U smiraj dana s
blokom u ruci
pišem stihove 
to su moji trenuci.

Kad osjetim sjetu
riječi same teku,
kad osjetim tugu,
te riječi me peku.

Drugi dan  je 
godine  nove
ja na papir stavljam
svoju maštu i snove...!










99zana @ 22:06 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
nedjelja, prosinac 27, 2009

Dogodi se u trenu,
tvoj pogled,zbunio
tvoj osmijeh,očarao
tvoji poljupci,izludili
Bože gdje nestade,
tako mi nedostaje,
kao kap rose,
kao zadnja suza,
kao dio mene,
dio moje duše,
uvjek će tražiti
i trebati dio tebe.
Tražit ću te
u snovima
na obali Save,
na ulicama
starog grada,
podno katedrale,
i naše klupe
u sjeni vrbe,
i Tuškanca.
Tko na toj klupi
sjedi sada,
dal su sretni
dal se vole,
dal im srca
ubrzano kucaju
kao nama nekada.
Dal će i njihova
voditi staza od
obale Save do
Gornjeg grada
i naše klupe
u sjeni vrbe
i Tuškanca.
Dal će i oni biti
sretni kao
i mi nekada...! 




99zana @ 14:41 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
petak, prosinac 18, 2009
Osjećam da mi život okreće leđa
u srcu strepnja a na licu sjeta.
Umorna sam, ne da mi seviše,
da razmišljam i da dišem.
Kad ti život okrene leđa,
sreća te lagano napusti,
pitaš se i opet se pitaš,
bože , što sam ti skrivila,
i ti se mene više ne sjećaš.

Pitam se gdje je nestala 
moje zaslužena sreća,
do juče sam voljela 
toga divnog čovjeka,
ludo, strasno iz noći u noć
i opet iz početka , pitam se
gdje nestade sva ta sreća.

Dal sve to vrijeme ljubavi naše,
kad s čežnjom sam čekala 
svaki njegov dolazak,
svaki trenutak proveden s njim
dok sam ga k sreći vodila 
pitam se bože - pitam se 
dal sam to sreći ukrala.

Pitam se opet -  zašto,
čime sam to zaslužila,
da sa strepnjom čekam 
sljedeći udarac sudbine,
ne- ne da mi se više.
oprosti mi bože,
ali stvarno sam umorna...!









99zana @ 07:09 |Komentiraj | Komentari: 29 | Prikaži komentare
srijeda, prosinac 9, 2009



99zana @ 20:16 |Komentiraj | Komentari: 16 | Prikaži komentare
ponedjeljak, prosinac 7, 2009
Evo me ponovno tu na tvom otoku,na onoj istoj
stazi uz more nakon dugih  dvadesetak  godina.
Više  nisam ona  mala  sramežljiva djevojčica,
sad sam zrela žena majka, supruga.
Ovo je sjećanje na prvu ljubav,šetnju uz more,
držanje za ruke i pokoju ukradeni poljubac.
Šetnja uz more istom ovom stazom gdje smo 
se sreli, samo što je sada sve drugačije.
More mi tiho šumi kao da šapuće kao da me 
hoće podsjetiti na sve one dane provedene 
tu negdje pored mora onog davnog ljeta.
Šetala uz more pognute glave zamišljena
ne primjećujući ništa i nikoga.
Odjednom sam udarila u nešto u nekoga . Ti.
Pogledi su nam se sreli, isprike istovremeno,
nasmijali smo se , ti prva rekao si.
Ni dan danas neznam kao smo završili na piću.
Sjeli smo na ovližnju terasu uz samo more,
gdje smo sljedećih dana bili česti gosti.
Sve svoje dane dalje sam provodila s tobom ,
pokazao si mi sve tajne i ljepota tvog otoka.
U sjećanje mi se najviše urezala naša zadnja
veče, moje suze , obećanjada ćemo se uskoro 
sresti,da ćemo se voljeti.
Sve su ostala samo obećanja  tu na otoku.
Ti si ostao negdje tu na svom otok a ja sam 
morala natrag do svog tmurnog grada....!!!

                      Prva je ljubav 
                   kao  ljetna  oluja 
                    kako brzo dođe 
                 tako  brzo  prođe...!






99zana @ 17:14 |Komentiraj | Komentari: 11 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 30, 2009
Sjećaš se rekao si davno,
volim te,znaš ljepo mi je s tobom.
Gdje su ti osjećaji sada.
grlio me tako snažno i nježno,
tražio po noći dal sam pored tebe.
Pitam se, gdje su nestali ti dani
strasti, ljubavi i sreće.
Sve je postalo tako...
nemam riječi da opišem osjećaje,
prazno da prazno.
Dani nam prolaze bez riječi
zagrljaja bez osjećaja.
pokušavam potaknuti nešto,
ali nailazim na zid,šutnje,
zid tvrd i dalek.
Što učiniti , kako potaknuti te
uspavane,zaboravljene osjećaje.
Dali oni još uvijek postoje u nama
dal su tu ,neznamo ih prepoznati,
ili se samo zavaravam,
jel moguće da je svemu kraj.
Ne! Prebrodit ćemo mi to!
Ja se nadam, živim u nadi
da jednog dana čut ću opet,
one čarobne riječi volim te,
znaš ljepo mi je s tobom...!






99zana @ 17:08 |Komentiraj | Komentari: 20 | Prikaži komentare
četvrtak, studeni 26, 2009
      Ostavih ti otvorena vrata,
a vjetar ih zalupio jako,
slušam, čujem korake
čujem kako kuca netko-ne
to su samo moje misli,
i otkucaji starog sata.

Tik-tak, vrijeme leti
sati i minute,
gledam vrata
al čujem samo otkucaje
moga starog sata.!



99zana @ 11:30 |Komentiraj | Komentari: 17 | Prikaži komentare
subota, studeni 21, 2009
       Nikad se nisam htjela 
oprostiti s tobom
otišao si na svoju stranu,
sudbina nas spoji
u jednom malom restoranu.
U žamoru ljudi
prepoznah ti glas
priđem ti tiho
i šapnem-za nas.
Srce mi lupa jako,
lupa možeš ga čuti
ako nas želiš skupa
molim te samo šuti.
Netko je iza zapjevao glasno
osvrnuli se nismo
zagrlio si me strasno..!



99zana @ 19:46 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
srijeda, studeni 18, 2009
       Sjedim u udobnoj fotelji
u svom raskošnom domu,
gledam u prazno,
razmišljam o sebi,
što mi treba što mi je važno.
Dani mi idu brzo sve brže,
u ovoj kući sve mi je mrže.
ne trebam novac, skupe stvari
želim svoje prijatelje,
život stari.
Dala sam ti sreću - ljubav
dala sam ti svoje snove
danas sam sama,
a moj je život samo tama...!




99zana @ 12:18 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
subota, studeni 14, 2009
         Trgnuh se iz sna,
uzbuđena i u strahu
mladost je moja prošla
sva u nekom mraku.
Tako dočekah jesen,
u borbi, u nekom strahu
i svoje četrdesete
dočekah u mraku.
Studeni vjetar reže mi srce
briga mi nagriza tijelo,
jesen je došla tako brzo,
brzo i tako smijelo.
Snovi će moji nadam se reći
ne boj se neći ćeš
put ka sreći.!





99zana @ 12:47 |Komentiraj | Komentari: 7 | Prikaži komentare
ponedjeljak, studeni 9, 2009
    Nakon dugih godinu dana
sretoh te slučajno
ispred svoga stana.
Sudbina te vodila tamo
sam nisi znao kamo.
Ulica mala u ovom gradu
da srest ću te,davnao sam
izgubila nadu.
Došao si iznenada
baš ispred moga stana,
pozdravih te tiho,
brzo otvorih vrata,
zbunjen si stao,
pitaš se kako
u kući je netko
tiho plako.
Tiho sine tu je mama,
rekoh ti uđi,
sa sinom sam sama.
Zbunjeno gledo si sina
pitanja mnogo
ali ostde tišina.
Napokon upitao si,
kada, kako-dok sin tvoj
na rukama prestati je plako!!!





99zana @ 14:01 |Komentiraj | Komentari: 12 | Prikaži komentare